O ljudima opsjednutim psećim drekom
Jednom je na križanju Martićeve i Smičiklasove stajao ponosno i gordo pseći drek, po veličini bi rekla da mu je vlasnik cane corso. Netko je taj drek zaokružio kredom i napisao velikim slovima: SLONU NEKULTURNI! Bravo za čovjeka koji je to napisao jer, mislim, stvarno...
No, postoje ljudi koji su opsjednuti psećim drekom i onda kada to nije potrebno. Znate one osobe koje, kad vaš pas obavlja nuždu, a vi imate u ruci plastičnu vrećicu, samo čekaju da taj drek ne pokupite da bi mogli vikati na vas i onda budu razočarani što ste drek pokupili pa nemaju razloga vikati? Najdraže mi je kad tako stojim s prozirnom plastičnom vrećicom i neka baba viče: ''Gospodična, bute vi to pokupili?'' - obično ne odgovorim ništa, ali trebala bih odgovoriti: ''Ne, ova vrećica mi je modni detalj i upravo ću si je staviti na glavu!"
Imam u zgradi neke ljude opsjednute psećim drekom i pišalinom. Čim na stubištu stambene zgrade bude neka nedefinirana prljavština, tipa žvaka na koju je netko stao prljavom cipelom pa je postala smeđa, odmah mi nalijepe A3 plakat pored mojih vrata: MOLIMO DA ČISTITE FEKALIJE IZA VAŠEG PSA!
Plakat A3. Divim se trudu jer nitko doma nema printer koji printa takve dimenzije što znači da je osoba otišla u print studio da to izradi. Petica za trud!
Jednom je netko prolio po stepeništu jedno 2 litre Fante ili sličnog pića neprirodne fluorescentne boje i susjeda krenula vikati na mene da se to moj pas popišao.
Točka 1 - kućni psi na pišaju po stubištu
Točka 2 - sve i da pišaju, ne popišaju 2 litre ljepljivog fluorescentnog pića
Na tu sam ženu toliko vikala da je ona za tjedan dana umrla. Ok, umrla je jer je bila stara i bolesna, ali ja volim misliti da je umrla zbog mog vikanja.
Imam i drugu susjedu koja mrzi cijeli svijet i svi su joj krivi za sve, baš je krajnje antipatična, vožnja s njom u liftu u trajanju od 20 sekundi mi se čini kao da traje sat i pol koliko je žena užasna.
I, ta užasna žena došla neki dan zvoniti nama na vrata jer se, kako kaže, moj pas pokenjao na stubište. I pokazuje ona nešto veličine lješnjaka što može i ne mora biti govno. Da se razumijemo, moj pas ima 15 i pol godina i nikad ne obavlja nuždu na stubištu niti u bilo kakvom zatvorenom prostoru jer psi kad se jednom nauče nuždu obavljati vani, ne žele to raditi nigdje drugdje. Zatim, moj pas je velik i sve da se odlučio pokenjati na stubište, drek ne bi bio veličine lješnjaka. Žena je potpuno zanemarila činjenicu da su u zgradi mini šnaucer i maltezer i ako je taj lješnjak stvarno drek - iako možda i nije - onda pripada tim malim psima. Sreća/šteta da joj ja nisam otvorila vrata jer bi i ona zbog mog vikanja sljedeći tjedan umrla.
Najjači su mi pak ljudi koji vrište jer pas obavlja malu nuždu na ulici. U mojoj ulici su toliko naporni s time da sam počela nositi bocu vode kojom polijevam pišalinu, a jednom sam vidjela stariju ženu koja sa šefljom za grabljenje juhe hvata pseću pišalinu i onda je izlijeva u otvor kanalizacije.
Eto na što ljude natjeraju ljudi opsjednuti psećim fekalijama...
