Savjeti iz prve ruke: Kako krenuti solo?

foto by Stephan Lupino

Mlad, opako talentiran i šokantno zgodan - pet je riječi kojima bih opisala dragog mi prijatelja i omiljenog mi glazbenika, Nikolu Vranića javnosti poznatijeg kao J.R. August. Ovo čudo od (malo pa starijeg) djeteta sam upoznala 2009. kad je portal na kojem sam tada radila bio medijski pokrovitelj turneje Voodoo Lizardsa, benda čiji raspad nikad nisam potpuno preboljela (ah!) i u kojem je Vranić svirao klavijature. Prisjetimo se, Voodoo Lizards - never forget! Da su Lizdarsi hrvatski grad, bili bi Vukovar. Loša metafora, ali razumijete što želim reći, bend koji se ne zaboravlja jer njihov sound nije ostavio ravnodušnima niti producente Rolling Stonesa:

''Gle ovog malog'' - komentirala sa s kamermanom: ''Mali izgleda k'o Isus i Majka Božja u jednom, trebali bi njega stavljati na plakate i snimati za spotove u prvom planu, faca preko cijelog ekrana i da vidiš kako bi ženske poludjele!'' Taj mali je bio jedan od onih koji se ne guraju pred kameru, ne otimaju nikome mikrofon i općenito se drže po strani. Jedan od onih koji šute i promatraju. Iskreno, nisam mislila da će za koju godinu upravo taj mali biti osoba na čiji ću rad imati samo jedan komentar, a taj komentar glasi: ''Majko Božja ti si genijalan!" Na stranu svi sveci koje bi sad mogla nabrojati, taj samozatajni mali mi je pred... ima već tome koja godina, poslao svoju pjesmu. ''Bum poslušala'', odgovorila sam i odgađala stiskanje gumba play jer svi dobro znamo kako najčešće zvuči kad netko izađe iz benda i napravi svoju stvar. Brate mili, to najčešće zvuči loše i, ružno je sada reći, ali Vranić je bio iznimka. Njegova stvar nije zvučala ok, nije zvučala solidno, njegova stvar je zvučala... Majko Božja ti si genijalan!

Možda da ipak nastavim s nabrajanjem svetaca jer ono što se tada ubrzo dogodilo je dokaz da ima Boga iliti Vranić nije imao ''više sreće nego pameti'' nego su se sreća i njegov talent udružili te je prepoznat od strane managerice grupe Coldplay (o, da! Veliki Coldplay!) i pjesma Man with the Magnificent Mind osvanula je na njihovom službenom webu što je Vraniću bio vjetar u leđa i skoro pa da je završio na reklami za paštetu.

''To mi je puno pomoglo jer je puno ljudi pogledalo moj 1. spot koji mi je bio jako bitan jer je to bio početak moje solo karijere'' - govori mi danas uz kavu: ''Mislim da je u svemu što radimo u igri više stvari. U ovom je po mom mišljenju bila i kvaliteta i sreća i pomoć prijateljice koju ti osobno poznaješ''. Evo Vranića na slici iz privatnog albuma s tom prijateljicom koju ja osobno poznajem:

Da, ta prijateljica sam slučajno ja. Ne znam je li ovo stvar za hvaliti se, ali uvijek sam se smatrala nasilnom osobom. Kako me opisala moja razrednica u gimnaziji: ''Probitačna, samodopadna, glavom kroz zid''. Nasilna kakva jesam, nisam gubila vrijeme nego sam krenula u kopanje po knjgama. Zašto? Jer u jednoj knjizi imala sam zapisano nešto jako bitno, a to bitno i u tom trenutku najbitnije bila je e-mail adresa managerice Coldplaya. Evo dokumentarna fotka potrage:

Nakon nekoliko sati detaljnog prelistavanja svih knjiga u osobnoj biblioteci našla sam taj e-mail i napisala joj: ''Vi ne znate tko sam ja, ali ja znam tko ste vi. Isto tako znam da nemate vremena stiskati play na svaku pjesmu koju vam pošalje neki no name izvođač, ja to sve znam, ali...''

Ali gđa Deborah Wild je stisnula play i rekla ''Majko Božja ovo je genijalno!''

Ne znam je li to stvarno rekla, ali to je očito pomislila kad je Vranića postavila na coldplay.com u rubriku talentirani izvođači, a glasovi publike su ga već nakon nekoliko dana dogurali na prvo mjesto te prestižne top liste. Nemojte me krivo shvatiti, ne uzimam si neke ludo velike zasluge jer za taj uspjeh zaslužan je Vranić i njegov talent koji nema nikakve veze sa mnom, ja sam samo osoba koja smatra da talentirane ljude treba gurati nogama i rukama, svim raspoloživim sredstvima, a u ovom slučaju Vranić je bio dostojan slanja maila managerici Coldplaya što nikako ne bih radila da je njegova pjesma bila išta manje nego genijalna. Da se razumijemo, ja tu ženu ne poznajem i moje riječi njoj nisu nikakav faktor u životu pa su tako zasluge za tu svjetsku objavu isključivo Vranićeve. Hej, nije mala stvar kad osoba koja je otkrila Coldplay otkrije i tebe!

Od tog dana je Vranić počeo puniti novinske stupce, gostovati u TV emisijama i neko vrijeme iskakati iz paštete, a njegov spot natukao je 90k vjuova na YouTube što je puno za prvu stvar anonimnog izvođača koji nema nikakvog managera i izdavačku kuću iza sebe. Uz ovaj splet sretnih okolnosti, može se reći da je Vranić potvrdu svoje kvalitete zaradio potpuno sam - svojim glasom, svojim mozgom (dušom?) i svojim rukama.

Na njegovoj pjesmi nije radilo 16 plaćenih producenata, on je pjesmu napravio sam u svojoj sobi i zaradio možda ne novac, ali ovacije publike.

Pjesmama i spotovima koji su uslijedili dokazao je da nije one hit wonder nego izvođač s velikim, debelim, masnim potencijalom i sa svakom novom pjesmom koju izbaci sve sam ponosnija što ga poznajem, što sam malim dijelom bila dio te priče i što sam ga jednom slučajno dotaknula po rukavu. Šalim se za ovaj dio s rukavom, ali razumijete što mislim.

Da ne duljim s Vranićevom životnom pričom, bacit ću se na poantu ove priče, a to je da se od tog osebujnog mladog multiinstrumentalista može nešto i naučiti, posebno ako i sami imate ambicije u svijetu glazbe. Osobno ga smatram hrabrim, čovjekom s mudima jer realno trebaš imati muda da bi izašao iz benda i rekao: ''Fuck this shit, krećem solo'', zar ne?

''Prednosti sviranja u bendu su druženje članova benda, zajedničko stvaranje muzike i činjenica da se i dobro i zlo dijeli na sve članove benda. Također, u današnje vrijeme, kada svi ulažu svoj novac u snimanje i u napredak vlastite muzike općenito, lakše je to izvesti s prijateljima iz benda nego sam'' - govori mi Vranić negodujući što sam mu napravila prejaku kavu, ali I love my coffee the way I like my friends - STRONG, ako me razumijete: "Prednosti kantautora ili prednosti toga da si sam svoj šef, a to se odnosi i na mene, su to da odlučuješ o apsolutno svemu potpuno sam, ali zbog toga i dobro i loše, i dosadno i zanimljivo i sve što ima veze s financiranjem i promoviranjem vlastite muzike pada samo na jednu osobu - tebe. To je jako teško za podnijeti ako ti muzika nije na prvom mjestu.''

Upitala sam ga koliko su korisna iskustva koja je stekao svirajući s ekipom u bendovima, o čemu kaže:

''Svako iskustvo je korisno, to je neosporno. Iako sam svirao u oko 40-ak bendova, najbolje pamtim 1. bend u kojem sam svirao sa svojim prijateljima iz osnovne škole zbog toga jer je bio 1., zatim bend koji smo osnovali u gimnaziji jer smo zbog toga bili cool, zatim Nautilus, bend u kojem sam prvi put iskusio što to znači puno raditi i svirati, a nakon njega i Voodoo Lizards gdje sam naučio kako je to svirati na velikim pozornicama i što je to glazbeni biznis te kako funkcionira u Hrvatskoj i u SAD-u.''

Kako se pak bacio u solo vode i uspješno zaplivao?

''S 20 godina doživio sam svojevrsnu viziju gdje sam vidio sebe kako radim svoju muziku kao i moji glazbeni idoli i odlučio se za solo vode. Mislim da mi je glavni motivator bio Zack Dust s kojim sam u to vrijeme počeo surađivati i s kojim sam snimao album i imao turneju po Los Angelesu.''

Zack Dust, za one koji ne znaju, a trebali bi saznati, naš je vrlo vjerojatno najjači vokal, Žak Houdek, jebiga, cucla palac:

Vranić smatra da za uspješan početak nije nužno imati managera:

''Nemam menadžera jer smatram da to u ovom trenutku ne trebam. Engleskim se služim perfektno, to mi je i svakodnevni posao pa mogu sve obaviti sam služeći se netom. Ako uspijem probiti internacionalnu barijeru bit će mi i više nego drago imati nekoga na koga mogu računati i tko se stvarno kuži u glazbeni biznis.''

Za sad, Vranić je u punom smislu riječi sam svoj majstor i osobno dogovara gaže: ''Do nedavno sam samo čekao da me pozovu jer sam stalno radio na svemu osim na nastupu uživo, ali od nedavno sam se aktivirao. Zbog toga sam dogovorio prvi koncert kao J.R. August koji ću zajedno sa svojim zborom i bendom održati u Vintage Industrial Baru 22.11. ove godine.'' Bravo, mali!

Kada ga upitam koji medij mu je najviše pomogao i koji medij bi preporučio mladim glazbenicima, spremno odgovara da je to upravo YouTube:

''Youtube je po meni najznačajniji za autore poput mene koji nemaju široku publiku i koje ne mogu/smiju/žele puštati na većini radijskih i tv postaja. Na Youtube svi mi uploadamo svoje spotove ili čak i cijele albume i dostupan je svima. Po drugoj strani volim bandcamp (http://jraugust.bandcamp.com ) jer tamo ljudi poput mene mogu i zaraditi koji dolar na prodaji digitalnih izdanja pjesama i albuma.''

Kad si solo izvođač dolaziš u problem - kako snimiti sve instrumente koje si zamislio?

''Kada snimam u studiju uvijek zovem svoje prijatelje ili poznanike ili prijatelje poznanika da dođu i odsviraju ono što sam zamislio u studio. U ovom trenutku imam prateći zbor i bend pa će to biti malo lakše za nadolazeći album, iako sam siguran da ću tražiti pomoć još nekih ljudi zbog instrumenata koje „čujem“ na albumu.''

Vranić smatra da je vizualni izričaj također bitan za ukupan dojam pa tako puno truda ulaže i u spotove:

''Za moju kvadrilogiju sam ih osmišljavao ja, a za kratkometražni film „33“ koji je nazvan po mom zadnjem albumu to su radili redatelji spotova i cijelog filma – Sebastian Sogard i Mario Macedo.''

Što mu je prioritet, ''pravi'' posao ili glazba?

''Radim kao učitelj engleskog jezika. Mislim da mi taj posao ne oduzima vrijeme već mi pruža priliku da još više vježbam taj jezik. A što se glazbe tiče, ona je uvijek u prvom planu i stalno na pameti. Također, ona mi ne oduzima vrijeme nego ga ispunjava. Znam da je glazba moj poziv, u to nema sumnje.''

A što bi savjetovao mlađim kolegama, na kojem jeziku da pjevaju?

''Savjetovao bih im da pjevaju da jeziku na kojem oni žele. Ja sam počeo pisati i pjevati na engleskom jer sam oduvijek znao u kojem smjeru želim ići, a to je – izvan granica naše države, a i mogih drugih. Mislim da je u današnje vrijeme s tehnologijom koju imamo i s kvalitetom engleskog koju sam stekao realno očekivati moj proboj na inozemno tržite kao i bilo što drugo.''

Ne smatra li da je u našoj zemlji u kojoj vladaju Bog, Thompson i Hrvati, problem što pjeva na engleskom?

''Mislim da je engleski već toliko „normalan“ da se više niti stariji ljudi tome ne čude. S vremena na vrijeme me netko pita zašto ne pjevam na hrvatskom, ali kad im objasnim svi me kuže.''

Kako bi snimio album, nedavno je završio crowdfunding kampanju kojom je skupljao lovu...

'' Lovu za album skupljao sam preko stranice indiegogo.com i vrlo je jednostavno, ali treba pripreme. Preporučujem svima da si uzmu 2-3 tjedna prije nego što krenu u objavu jer ima dosta toga za proučiti. Funderi su bili ljudi iz svih sfera života, a oglašavao sam se putem društvenih mreža. Završio sam kampanju i skupio manje od polovice cjelokupnog iznosa što znači da ću dosta toga trebati mijenjati, ali album ću snimiti u ovom ili onom obliku i bit će najbolji do sada.''

Nedavno je objavio i pjesmu koje se, kako volim reći, ne bi posramila niti velika Adele, Crucify Me.

''Crucify Me sam napisao rano jedno jutro u 10 minuta. Nikad mi se to do tada nije dogodilo pa me to začudilo jer sam osobno vjerovao da je to vjerojatno najbolja pjesma koju sam do tada napisao. Nakon što sam je odsvirao nekim svojim prijateljima i nakon što su i oni rekli da i oni to misle moram reći da sam se super osjećao.''

J.R. August. Iliti John John Raven August. Koliko je odabir umjetničkog imena bitan za karijeru? Tko je J.R., a tko je Nikola Vranić?

"U današnje vrijeme kada postoji toliko različitih imena svega i svačega, mislim da je izrazito bitno. J.R. August je zvučno ime koje nitko osim mene nije iskoristio tako da je to jako dobro. J.R. August je lik, a Nikola Vranić je osoba. Ponekad se izmjenjuju, ovisno o situacijama u kojima se nalazim.''

NLV, Denis Katanec, Lovely Quinces, Irena Žilić, LUCE ... samo su neki od novijih izvođača koje Vranić cijeni, a svi oni nalaze se u istom problemu, a to je lova! Koliko je skupo otisnuti se u solo vode bez sponzorske podrške?

''Ovisno koliko daleko želiš ići. Ako si spreman ići do kraja, a pod tim mislim da želiš imati karijeru, onda je skupo jer sve moraš organizirati i plaćati sam. Oni koji se trude uvijek u nekom trenutku naiđu na podršku. Ja je imam konstantno jer cijeli život radim i sviram. Nedavno sam skupljao novce za nadolazeći album i iako sam skupio manje od pola iznosa koja sam predvidio, drgao mi je da su ljudi voljni sudjelovati u tako nečem, pogotovo zbog situacije u kojoj se kao društvo nalazimo.''

Koji je najbolji savjet koji može udijeliti mladim nadama koje žele krenuti njegovim koracima?

''Nek krenu s čistim namjerama, a to znači da ako toliko vole muziku da samo o tome misle neka krenu svirati instrument, okupe bend, pišu pjesme i stavljaju ih na sva raspoloživa mjesta gdje će ih ljudi čuti. Ako im namjere nisu čiste i ako misle na novac već dok počinju nek se okrenu nekoj drugoj djelatnosti jer će se u protivnom jako razočarati.''

Kava se ohladila. Nije ju popio do kraja jer doista radim prejaku pa se onda čudim kad sam budna do sedam ujutro. Bravo ja. Otišao je na probu i ostavio me s mišlju: zašto živimo u zemlji gdje izvođači poput Lidije Bačić gomilaju lovu na hopa cupa poskočicama, a pravi, istinski umjetnici kao što je on prisiljeni su skupljati lovu za album od obožavatelja iliti kako volim reći, ljudi s ulice. Sreća u nesreći je što je Vranić doista istinski umjetnik koji živi glazbu bez da mari za novac. No, sigurna sam, da će novac s vremenom doći...

U iščekivanju koncerta u Vintage Idustrial baru poslušajte kako ovaj genijalac zvuči live: