Lights, camera, action: Želiš snimiti film?

''Jesi čula za Jurkasa? Anđela Jurkasa?'' - upitala me frendica. ''Hm, jesam, znam ga s fejsa kao nekog kontroverznog glazbenog kritičara koji piše lude statuse'' - kažem ja, a ona nastavi: ''Lik snima film, zove se Fuck Off I Love You i nešto smo pričali pa sam mu je pokazala tebe, rekla mu da imaš iskustva u kreveljenju pred kamerom i složili smo se da bi se super uklopila!'' Pred očima mi je prošao cijeli moj život, svaki škljocaj fotića, svako stiskanje gumba REC na kameri Danijela Tipure i Filipa Dizdara s kojima sam snimala spotove. Da, da, da! Od djetinjstva želim biti glumica i vrijeme je da prekrižim tu točku s liste Things to do before I die. Da skratim, uskoro je dogovoren meeting s tim The Jurkasom. Našli smo se na Britancu. Anđelo je ličio na sve osim na ozbiljnog gospodina, filmskog redatelja. Na sebi je imao crvenu majicu kratkih rukava i crvene hlačice. Izgledao je kao dječarac koji je pobjegao s tjelesnog. Ta kombinacija bila je ne samo vizualno čudna već i neprimjerena godišnjem dobu. Naime, bila je jesen i ja sam došla u kožnoj jakni, ali Anđela kreativa grije. Odmah mu se na licu vidjelo da je pomalo lud, lud u pozitivnom smislu. Kreativci imaju taj neki pogled u očima koji me instant natjera da pomislim: ''On je my people!" - ako razumijete što mislim.

Sjeli smo na pićence i uz mlaki Sprite i Jamnicu Senzejšn ubrzo dogovorili detalje moje uloge. Glumit ću ženu koja snima porniće! Odlično, to je baš za mene! Ispričao mi je cijeli sadržaj filma, nabrojao tko od velikih faca sve glumi i opisao nešto što je po završetku uobličeno u ovo, evo sneak peak:

Dobila sam svoj dio scenarija na čitanje i od Anđela zadatak da se snimim kod kuće kamerom kako isprobavam svoj tekst čisto da vidi kako se snalazim. Egzibicionistički nastrojena kakva jesam, snašla sam se odlično pa mi je Anđelo opalio virtualni high 5 preko Fejsa i dogovorili smo probu kod njega u stanu. Isprobavali smo najbolje varijante, osmišljali outfite za koje je glavna odgovorna mlada dizajnerica Ines Zrnc Gregorina te polijepili nekoliko Fight Club postera po zidu jer... takve stvari su bitne! Anđelo nije jedan od onih koji odugovlače i puno pričaju pa od tih priča na kraju ne bude ništa. Anđelo je čovjek s vizijom i jasnim planom kako tu viziju ostvariti pa je tako dan snimanja moje scene došao više nego brzo.

Moram priznati da me zbog silnih reflektora, kamera i kablova počeo šorati neki adrenalin. Palim se na kablove očito.

Snimali smo scenu u kojoj ja gola do pasa plašem iza mutnog stakla i taj kadar je na kraju završio kao plakat filma. Volim se šaliti da je moja ruka najseksi stvar u cijelom filmu.

Anđelo je u film dovukao razne osobe iz javnog života te je tako nakon mene svoju scenu snimala Anđa Martić, a potom Tina Katanić. Za one koji su prepustili premijeru, dovoljno je reći da je Anđelo dovoljno karizmatičan umjetnik da je i Gibonni pristao na ulogu.

''Anđelo, mogu li te zvati Anđelko, slađe je?'' - upitah ga dok smo u pauzi od snimanja tamanili nešto jako ljuto i jako mexičko. ''Ne, ne možeš'' - odvratio je pa sam da skrenem s glupe teme počela biti dosadna s pitanjima: ''Ti si pravnik, kako se dogodio taj plot twist, kako si odjednom rekao fuck this shit, ja ću biti glumac i redatelj?'' - ''Nema twista, samo pogo, jump around i swing'' - priča on: '' Da ću snimati filmove sam rekao davno prije prava, tamo oko starta osnovne škole nakon što sam pogledao prvog Ramba, Noć vještica, Bruce Leeov Enter the Dragon, Bitku na Neretvi, Walter brani Sarajevo, Partizansku eskadrilu i Ralje. Pravo a ni bilo koji drugi fakultet ne limitira nit isključuje potrebu za kreativnim izražavanjem.'' S time se ne mogu ne složiti jer ja sam po struci novinar, a eto me, glumim u filmu, a u slobodno vrijeme se bavim slikarstvom iako sam na likovnoj akademiji bila prva ispod crte. Upitala sam ga kako je njegova okolina reagirala kad je kao ozbiljan (?) pravnik odlučio baciti se u redateljsko-glumačke vode. ''Nit me zanima nit sam pitao što okolina misli. Da me zanima što okolištarci misle stajao bi u izlogu i pokazivao im kitu pa molio da mi plješću na svako vađenje.'' - odgovorio je Jurkas u svom prepoznatljivom stilu i ponudio mi još tog nečeg jako ljutog i jako mexičkog. Nikad nisam bila fan mexičke kuhinje, moram priznati, ali kad šef nudi, nepristojno je odbiti. Evo nas na slici sa snimanja. Anđelo dubokoumno razmišlja kako najbolje snimiti kadar, a ja po običaju svih žena koje poput mene paze na liniju nešto jedem. Čini mi se da su gumeni bomboni. Noge su mi na stolu jer na Anđelovom setu svi smo ležerni.

''Anđelko, tj. sorry, ANĐELO, daj ti meni reci kak si se usudio nas, ljude bez pravog glumačkog iskustva pustiti da glumimo govorne uloge u tvom filmu?'' - morala sam ga pitati jer, realno, to je moglo ispasti zeznuto pošto svi žele biti glumci, a samo nekolicina zna doista i glumiti. Bahato tvrdim da spadam u drugu skupinu: ''Niste mogli biti loši.'' - kaže Anđelo i proguta šaku gumenih bombona: '' I nije nitko bez glumačkog iskustva. Svi su imali već iskustva s kamerama. Bazna psihologija. Vaši su dometi i role procijenjene prije angažmana dubinskom analizom izražajno izvedbenih mogućnosti i svakom je napisana rola zbog koje izgleda da znate glumiti.''

Ovo što je rekao doista i ima smisla!

O Anđelu, koji je svoje vrijeme u potpunosti posvetio snimanju filma, priča se da snima film bez budžeta no on kaže da je to obična floskula: ''Ne glumi nitko pri bono, svi dobiju honorare samo je iznos ili protuusluga u domeni poslovnih tajni. Film bez budžeta i za 0 kuna ne postoji i to je floskula da se snima no budget. Glumci glume za vlastito zadovoljstvo, bildanje CV mape, promociju, showreele, potrebe za izražavanjem, volje za suradnjom, vjere u projekte plus činjenicu presiromašne ponude na domaćem tržištu pa zbog mogućnosti otvaranja.'' Kako Anđela smatram hrabrim što se bacio u filmske vode u ovoj našoj zemlji u kojoj sve biva popljuvano i ismijano, pitala sam ga što on misli o tome i smatra li se hrabrim: ''Nemam pojma. Nekom je to možda i hrabar čin. Nisam razmišljao o tome. Vrijedi parafraza slogana just do it or die.''

Za Anđela vrijedi ovaj prvi dio, just do it, jer on je stvarno to učinio te su tako čak dva njegova filma bila prikazana na Pula film festivalu ove godine, redateljski prvijenac Zbog tebe i Fuck Off I Love You u kojima se pojavljuje i moja malenkost. Ne samo da su filmovi doista i snimljeni, nego oni ne liče na hrvatsku dramu s početka '90ih već izgledaju svjetski, a sudeći po ovacijama publike nakon premijere, nisu niti dosadni.

Moram priznati da je bilo fora izaći i nakloniti se pred, ako se ne varam, 7000 ljudi, bilo bi još bolje da na nogama nisam imala 12 cm visoke platforme na kojima sam se putem do pozornice u mraku po stepenicama skoro ubila, ali pridržala me kolegica iz filma Latica Cameron. Bilo je fora i naslikavati se na red... tj. mađenta carpetu:

''Je li istina da te HAVC ne ljubi baš u usta?'' - upitala sam Anđela uz koktel nakon premijere, a on mi jedući ukrasnu dinju odgovori: ''Baš kontra, HAVC me jako ljubi i podržava samo trojica četvorica ljudi iz umjetničkih vijeća unutar HAVC imaju neke osobne animozitete plus robuju formalizmu.'' Ovaj ingeniozni kreativac kaže da mu je za pisanje scenarija potrebno od tri, ako je jako inspiriran, pa do 33 dana što je jako malo ako uzmemo u obzir da su Matt Damon i Ben Affleck scenarij za Good Will Hunting pisali pune dvije godine, a Anđelovi filmovi su zanimljiviji od njihovih (buahaha). Snimanje pak traje 30 radnih dana, a onda kreće montaža koja oduzima najviše vremena. Da je sve odrađeno kako spada svjedoči i činjenica koju najbolje da vam prenesem Anđelovim riječima: ''Filmski orkestar od 15-ak ljudi uske jezgre suradnika i cca 70-ak svih zajedno odradio je svoje kako spada. I umjetnički direktor Pule koji je prepoznao vrijednost i kvalitet filmova.''

Anđelo je čovjek koji ne gubi vrijeme pa se odmah bacio na snimanje sljedećeg filma, komedije Happy End o kojem ne smijem govoriti detalje, ali evo jedna fotkica sa snimanja:

Da, da, sve što mogu reći je da će biti seksa i časnih sestara i biti će odlično. Ako publika bude umirala od smijeha barem jednu trećinu onoliko koliko smo mi rikavali od smijeha na snimanju, bit će to najsmješniji film na Balkanu. Što bi Anđelo savjetovao onima koji žele krenuti njegovim koracima?

''Ne bih nikoga sajetovao no koristilo bi ako se krene otopočetka. Nađi scenarij ili ga napiši. Nađi ljude i tehniku. Nađi glumce. Nađi PR i marketing. Nađi love. Nađi distributere. Nađi kinoprikazivače. Onda nađi sebe u svemu tome. Kvalitet. Vjera u svoje sposobnosti, jednako uvjeren i kvalitetan team ljudi suradnika. Izdržljivost. Upornost. Ustrajnost. Vizija što želiš i kako do toga doći. Lova. I pucanje kite što o tome tko misli.''

Zainteresirani će Fuck Off I Love You moći pogledati u kinima tokom studenog, a Happy End će svoju premijeru doživjeti na nekom od festivala 2018. godine. Ja se veselim! Vjerujem i Anđelo jer živi svoj san. U planu je snimanje filma o ženskoj bandi no detalji su čak i meni nepoznati. Znam samo da ću nažicati Anđela da mi da neku ulogu s pištoljima jer mi pištolji super stoje. Može i golotinja. Ma može! I onak nemam u planu biti profa vjeronauka...