najbolje stvari su besplatne - rad je jedna od njih

Postoje dani kad život ugrize. To su oni dani kad shvatite da ste svoj život trebali cijepiti protiv bjesnoće, ali niste. Niste jer to košta. Cijepljenje psa protiv bjesnoće košta oko 130 kuna, a cijepljenje života? Realno, to još nije nitiizumljeno. Znanstvenici gube vrijeme pronalazeći savršenu kontracepcijsku pilulu, a jasno je ko dan da je ta pilula besmislena jer skoro svaka budala zna kako nastaju djeca -s pilulom ili bez. Život se ne može cijepiti protiv bjesnoće. No dobro, da prestanem bulazniti s kvazi filozofskim izdrkavanjima... krećem na stvar: Jeste li znali da prosječni novinar mjesečno potroši više struje pišući svoje članke nego što zaradi tog mjeseca? Jeste li znali da prosječni redatelj videospotova u Hrvatskoj tjedno potroši više baterije na kameri nego što zaradi u godinu dana? Jeste li znali da prosječni grafički dizajner potroši godišnje više na programe za grafički dizajn nego što zaradi u cijelom životu? Jeste li znali da prosječni sitni diler zaradi više u mjesec dana nego svi ovi zajedno u dvije godine? Jeste li znali da prosječno dijete vrtićke dobi tjedno dobije veći džeparac nego što ovi gore ljudi zarade u mjesec dana? Znate li zašto je to tako? Zato što su najbolje stvari u životu besplatne, a rad je očito jednaod njih. Ljubav, sex, zdravlje, sreća i sve ostalo -to se plaća naravno, ali rad je uvijek besplatan. Nije li to divno? Meni je prekrasno -legnem navečer u krevet i pomislim: ''Ajme, kako je život lijep, pa ja to ne zaslužujem! Sutra ću se probuditi i napisati naručenih 18 textova koje mi nitko neće platiti nego će mi ih još vratiti na doradu, preradu i obradu i prijetiti plaćom!'' ''Odi danas plati račune, pliz!'' -dere se ležerno mater iz svoje sobe gdje čita nekakvu Gloriju ili neki sličan časopis koji su također napisali bogato plaćeni novinari, dekorirali jednako dobro plaćeni grafički dizajneri, fotografijama koje su uslikali suhim zlatom plaćeni fotografi: ''Odi to sad plati da ne dođe opomena, a opomena je 100 kuna, što je pola tvoje godišnje plaće!'' Ima jedan vic koji ide otprilike ovako: ''Novinar pronađen mrtav. Obdukcija će pokazati od čega je uopće živio.'' Vjerojatno je živio od sreće što ima čast uopće raditi. Javlja mi se neki dan kolegica novinarka blagoslovljena tom čašću s pitanjem: ''Rekao mi je moj urednik da moram više pisati za iste pare kao i do sad i po tome ispada da me plaćaju 30 kuna po textu. Dal to oni mene zajebavaju ili šta?'' -ne, kolegice, ne zajebavaju te, dapače najbolje si plaćena osoba koju znam. Ili te možda zajebavaju i neće ti platiti ništa, pošto je jako čudno da nekoga uopće plaćaju u današnje vrijeme. Postoji čak i poveći broj specijalno podlih urednika koji operiraju na specijalno podao način s predumišljajem šestog stupnja: to su oni koji rade na tome da se posvađaju sa svojim novinarima, odnosno da se novinari naljute na njih i prestanu pisati. To rade tako da vrijeđaju novinare i njihov rad što će u početku rezultirati time da se novinar neće imati kredita žaliti zbog izostanka plaće jer -njegov rad očito nevalja, a nakon nekog vremena će se naljutiti i povući, a urednik će, kad prođe dovoljno vremena da novinar zaboravi na njega i taj posao -objaviti njegove textove koji prije nekoliko mjeseci 'nisu valjali'. Isto rade s textovima pristiglim na kojekakve nagradne igre. Ta je metoda popularna gotovo kao i primanje ljudi na slavni 'probni rok' koji iz nekog razloga gotovo nitko ne zadovolji pa ga pošalju doma bez plaće i zažele mu više sreće sljedeće godine ili pak primanje brucoša kojima je stvarno čast besplatno raditi kako bi stekli kojekakvo iskustvo -i zato portali i liče na ono što liče -jer njihov sadržaj kreiraju djeca i diletanti. No, i dalje nema veze -čast je uopće raditi. Tom pederskom krilaticom za maloumne svakodnevno filaju braću novinare toliko da su je neki čak i popušili pošto nemaju para za cigarete: ''Hej, pa nema veze što nismo plaćeni zadnja tri mjeseca, čast je uopće raditi, a posebno u tiskovini! Hajde da nazdravimo vodom iz automata u našoj redakciji!'' Osobno su mi omiljeni oni urednici koji plaću pokušavaju kompenzirati na prostoseljačke, jeftine i uvredljive načine kao što su kojekakve ulaznice, droga, alkohol i hrana te je tako postalo zlatno pravilo: ne uzimaj od šefa baš ništa jer ma koliko banalno to bilo on to bilježi pod isplatu. ''Kolega, hoćete da vam naručim pizzu? Imam joint, hoćete malo? Imam ulaznice za In the Land of Blood and Honey, hoćete?'' Svaka sponzorska ulaznica u vrijednosti od 35 kuna koju novinar primi od šefa smanjuje šanse za isplatu pravim novcem za 100%. Heeej, pa ne možeš očekivati plaću, ovaj mjesec si bio u kinu i zoološkom, a prošli si pojeo pola pizze i popio dvije pive na račun firme. To je to. Gotov si, šta očekuješ? Svaki rad je besplatan, a posebno onaj kreativan -logično, to je zato jer su najbolje stvari u životu besplatne. Javim se na oglas za posao na nekakvom kvazi uspješnom portalu. Prošpijuniram na Facebooku ozbiljnog gospodina urednika kakvim se predstavlja i vidim profil sliku nekakvog djeteta s pivskim limenkama na glavi. Zaključim da tovjerojatno nije taj nego da se samo isto zove i odem u podrumsku redakciju bez prozora gdje me dočeka to isto dijete. Dijete mi kaže da će me rado primiti na besplatni probni rok koji će se sastojati od toga da 12 sati dnevno sjedim u tom podrumu i postavljam vijesti na sajt jer još nemam dovoljno iskustva da ih pišem sama. Hvala i doviđenja. Ako novinar nije završio fakultet -neka odjebe, traži se diploma. Ako je diplomirao -neka odjebe, primaju samo studente. Ako jošuvijek studira -neka odjebe, ne može se uz studij u potpunosti posvetiti poslu. Ako je na postdiplomskom -neka odjebe, prekvalificiran je. Ako nije nego je samo diplomirao neka odjebe, nije dovoljno kvalificiran. Ako ima iskustva -neka odjebe, prekvalificiran je. Ako nema iskustva -neka odjebe, nemaju vremena podučavati ga. Bilo kako bilo, svaki je novinarski posao besplatan. Iako u početku većina prijeti plaćom, posao se prije ili kasnije pokaže besplatnim -vjerojatno zato što poslodavci ne žele zajebati krilaticu da su najbolje stvari u životu besplatne. Za kraj ovog besplatnog sastavka napisanog prek kurca mogu zaključiti da bi svi poslovi trebali biti besplatni i da su poslodavci koji plaćaju svoje radnike jako bezobrazni jer plaćati nekoga stvarno nije u redu. Budite slobodni u komentaru napisati gdje ste radili i ne bili plaćeni tako da to uvrstimo u naše statistike. Ako ste mislili da je život ugrizo samo vas, prevarili ste se.