Privatni fakuteti - prodaja znanja i diploma?

''Predavala sam na privatnom faksu nekoliko mjeseci.. Kad su stigli ispitni rokovi, moji studenti su me šokirali svojim neznanjem i tek je nekolicina zaslužila prolaznu ocjenu što me jako začudilo jer među vašim testovima takve apsurdne odgovore nikada nisam vidjela, baš kao ni toliko praznina, a gradivo je opsežnije.. Dekan me pozvao na razgovor i upitao zašto je toliko studenata palo, na što sam mu objasnila da ne mogu dati pozitivnu ocjenu studentu koji ne da nije naučio, ne da nije pročitao literaturu, već niti ne zna o čemu se kolegij radi.. Njegov odgovor glasio je: ''Kolegice, naši studenti NE padaju.. '' Tada sam dala otkaz.. '' - riječi su jedne doktorice znanosti koja godinama radi kao redovni profesor i predavač na nekoliko državnih fakulteta.. Ispričala je to nekolicini nas na početku svog predavanja na doktorskom studiju, više kao istinit vic namijenjen razbijanju nervoze koja nas je sve obuzela jer smo znali da ostajemo zarobljeni u toj učinioci 10ak sati s jednosatnom pauzom za ručak.. Možda vam je njena izjava sasvim dovoljna, možda je svaka daljnja analiza ove, već tisuću puta prožvakane teme samo uništavanje papira, beskorisno trošenje crne tinte u tiskarskom stroju.. Možda!.. ali ipak ne mogu odolijeti, a da ne citiram i studente privatnih fakulteta:.. ''Koji k****!??! Nećeš vjerovati što se dogodilo, molim te sjedni da se ne skljokaš u nesvijest!'' - uzrujano je vrištao dečko koji knjigu nikada nije vidio niti na televiziji, a interesi su mu bili pivo, tučnjava i nogomet: ''Izašao sam ovaj tjedan na šest ispita! Š-E-S-T!!'' - Krasno, pomislih i prevrtih u glavi što smo radili prethodnog tjedna: bili smo na dva koncerta, na dva rođendana i na nekakvom motocrossu, i još negdje.. ne znam više gdje, ali znam da smo se taj tjedan - kad je on trebao žestoko učiti - napili puno previše za sedam dana i da ni Nikola Tesla u takvom stanju ne bi mogao niti uštekati noćnu lampu u utičnicu za struju, a kamo li promijeniti žarulju.. Podivljali student privatnog fakulteta nastavio se derati: ''Iz pet ispita sam dobio petice, a iz šestog mi je prokleta kujetina dala četvorku, halo?!?! Č-E-T-V-O-R-K-U!!!! Je l' ti shvaćaš koja je to drolja, nije mi htjela dat' pet!!''.. Drugi primjer je moj razgovor sa studenticom privatnog fakulteta koja je proživljavala porođajne muke dok je pisala diplomski rad: ''Halo, imaš sekundu za razgovor? Trebam s nekim popričati da se smirim.. '' -''Naravno da imam, u čem je problem?'' - odgovaram ja.. ''Ma pišem diplomski, da znaš kako je to teško.. '' - žali se ova.. ''Evo i ja baš pišem neki seminar, istraživački rad, koma.. '' - tješim je svojom nesrećom.. ''Da? Koja ti je tema?'' - pita ova.. ''Pišem o utjecaju medija na ometanje sudskih procesa.. Koja je tvoja tema?'' - odgovaram, očekujući neki zastrašujuć odgovor jer teme diplomskih radova su obično opasne, no odgovor je glasio: ''Tema mi je povijest McDonald's-a, joooj, ne znam kako ću to.. '' - Samo malo, ništa ne razumijem.. Iz kojeg je to kolegija i koji fakultet bi odobrio tako nešto kao temu diplomskog rada? Očito privatni.. Da tako nešto predloži student državnog fakulteta, vrlo vjerojatno bi bio optužen za ismijavanje sveučilišta i dobio zabranu studiranja.. U najboljem slučaju bi pomislili da pokušava biti duhovit i izmjerili mu ... diplomira na državnom fakultetu? Onaj tko se krvavo namuči i nekoliko puta za vrijeme studiranja od napora stvarno ugleda Isusa Krista.. Broj diplomiranih na državnim fakultetima gotovo da je proporcionalan broju ne-diplomiranih na privatnim.. Da se razumijemo, svaki pokušaj daljnjeg obrazovanja se cijeni.. U obrazovanju leži budućnost.. Ako netko nema ocjene ni volje za državni fakultet, neka upiše privatni, u tome nema ništa loše - jedino bi mu bila olakotna okolnost da ga čeka osiguran posao u primjerice ujakovoj tvrtki jer nije tajna da se velika većina tih fakulteta ne priznaje niti kao temelj za nastavak školovanja na nekom ozbiljnijem fakultetu, već eventualno možete na viši tečaj računovodstva u Americi, od čega također nikakve koristi osim poboljšanog znanja engleskog jezika, a u Hrvatskoj vas, ako imate specijalne sreće, čeka mjesto telefonista u službi za korisnike.. Naravno, ako ste snalažljivi i pokrenete svoj biznis, svaka čast.. Ako pak niste za ništa, uvijek možete postati samozvani fotograf ili DJ kao i svi ostali koji su propali na svim fakultetima pa čak i privatnima.. P.. S.. Kad bolje razmislim, možda je bolja ideja upisati privatni faks.. Zašto mladost potrošiti znojeći se nad knjigom i predozirajući se kavom, ako je možete provesti gledajući kroz prozor uz hladnu pivu.. ?