ONO KAD TE PONESE PJESMA iliti UMJETNOST SAMOUBOJSTVA

Dan mrtvih. Svi sveti. Prisjetimo ih se. Ljetos se ubio Chester iz Linkin Parka. Nešto prije njega Chris Cornell. Otišla sam sam na Facebook kad se ubio Chester i napisala status: ''Na ovom fejsu sami 20godisnji psihijatri i psiholozi koji misle da je klinička depresija kad se napiješ pa te ponese pjesma iliti hrpe ljudi su jako rezolutne u osuđivanju Chestera, svi oni bi njegov život živjeli bolje i pametnije. Depresija zbog koje se ljudi actually stvarno ubiju je bolest i ne, da je ti imaš ti nebi to riješio bolje od njega nego si jebeno sretan jer nemaš tu fokken bolest. Kad ćeš je imat onda se javi ako ces uopće imat snage napisat status. A do tad ne seri i ne osuđuj ljude koje ne poznaš i ne, to nije kad se napiješ pa te ponese pjesma.'' Odmah mi je prisjeo Facebook i ljudi na njemu jer doista ljudi koji nikad nisu iskusili depresiju ne znaju što je to i pljuju po ljudima koji su se ubili. Zar ne shvaćaju da se nitko ne ubije iz hobija nego zato što je njegova bol toliko jaka da je neizdrživa? Zar ne shvaćaju da je stvarno počiniti samoubojstvo jako hrabar čin jer ma koliko svi trubili ''ubijaju se samo kukavice'' treba velika hrabrost da si stvarno prerežeš žile? Treba ogromna snaga da stvarno odlučiš da za tebe sutra ne postoji i zbog toga, ma koliko to nekome kontroverzno zvučalo, na neki način jebeno cijenim samoubojice. Imala sam prijatelja kirurga. Uspješan čovjek, otac tri male prekrasne djevojčice koje je obožavao. Imao je prekrasnu ženu koju je također obožavao, ali... On je bolovao od depresije. Depresije toliko jake da je sam sebe dao zatvoriti u neku psihijatrijsku kliniku na dva mjeseca za svoje dobro. Jer je bio svjestan svoje bolesti. Obrazovan i pametan čovjek, čovjek koji je imao sve u životu. Nakljukali su ga tabletama od kojih mu je neko vrijeme bilo bolje, ali nakon nekoliko mjeseci tablete su prestale djelovati. Opet se dao zatvoriti u bolnicu i govorio: ''Ja se liječim zbog svoje djece''. Da skratim, liječio se u bolnici još nekoliko puta i na kraju se ubio. Ubio se tako da je ubacio fen iliti sušilo za kosu u kadu. I to je našao stari fen jer novi fenovi imaju zaštitu od vode, tj. baciš ga u kadu i fen samo crkne, a ti ostaneš živ. To je znao tako što je to već probao. Prije toga je sam sebi propisao smrtonosnu dozu najrazličitijih lijekova i preživio pa završio u novinama kao svjetsko čudo. Zbog toga smo ga zvali celebrity doktor. I eto, nema više našeg celebrity doktora, ostalo je samo sjećanje na dobrog čovjeka koji se trudio biti čvrst, čvrst zbog svoje djece koju je obožavao, ali njegova bolest bila je jača od toga. Depresija jest bolest! Točka i uskličnik. I zato nikada neću ismijavati ni Chestera ni nikoga tko se ubio jer kao što rekoh, samoubojstvo nije hobi, to stvarno nije kad se napiješ pa te ponese pjesma. Samoubojstvo je krajnji potez osobe koju je bolest dokrajčila. Bolest. Amaterskim psiholozima i psihijatrima na fejsu je glavni argumet za Chestera bio ''zašto bi se netko tko ima toliko love ubio?'' Zato jer je bolestan, majmune!

Depresija je kad gledaš u pseću uzicu i razmišljaš o tome kako bi se na nju mogao objesiti. Depresija je kad ne jedeš ne zato što nisi gladan nego zato što nemaš snage držati vilicu. Depresija je kad su tvoji bližnji sretni kad popušiš cigaretu jer je to jedina radnja koju si uspio napraviti. U depresiji je držanje cigarete i uvlačenje dima sport i to ekstremni. Zamislite koliko je snage potrebno bilo jednom Chesteru da stane na stolac i sruši ga nogom kako bi se stvarno objesio. Samoubojstvo je umjetnost. Samoubojstvo je najsnažniji čin koji osoba može učiniti. Jeste li svjesni da je puno lakše ubiti nekog drugog nego sebe? Jeste li svjesni da je smrt bolna? Jeste li svjesni da osoba koja si oduzima život ne zna što ju čeka, da li obični mrak i ništa ili pakao ili jebeni raj? Ne promoviram samoubojstvo i ne potičem ljude na isto, ali samo kažem da je za to potrebno hrabrosti. Puno više hrabrosti nego za prići Playboyevoj zečici u klubu 585 u Bolu na Braču, a 90% vas ne bi imalo hrabrosti za to. Znate da sam u pravu. Samoubojstvo je čin koji napraviš kad istinski vjeruješ da je s tobom gotovo. Naravno, postoje i lažni depresivci. To su one lijenčuge koje depresiju koriste kao izliku za nerad. Oni kojima se lakše zatvoriti u umobolnicu i tamo tjedan dana plakati nego učiniti nešto sa svojim životom. Znam jednog takvog koji je stalno kod psihijatra jer je depresivan, a frajer se svaki dan slika za Instagram i tamo drka na lajkove followera.

Ne, frende. To nije depresija jer ljudi koji su bolesni od depresije ne slikaju svoje selfije jer nemaju snage držati mobitel. Ljudi u depresiji ni ne znaju gdje im je mobitel jer ga nisu koristili mjesecima pošto ne žele nikoga čuti. To je depresija, a ne kad se napiješ pa te ponese pjesma, majmune! Sigurna sam da Chester nije znao gdje mu je mobitel. Ni Robin Williams. Ni Chris Cornell. Ni celebrity doktor. Ti ljudi sigurno nisu slikali svoje selfije i govorili okolo da su u depresiji. Kad si u depresiji ti ništa ne govoriš okolo jer ne ideš okolo. Ležiš u krevetu u gaćama koje nisi promijenio tjedan dana i pokušavaš zapaliti cigaretu i to ti ne uspijeva iako imaš nikotinsku krizu, a ne uspijeva ti zato što je upaljač 30 cm udaljen od tebe što znači da moraš pružiti ruku. A ne možeš. Jer kad si bolestan od depresije 30 cm je jako velika udaljenost. Razumiješ, majmune? Ovaj koji slika selfije za instagram se sigurno neće ubiti, kad mi kaže da hoće, pa odmah opali par selfija, ja ne brinem za njega jer taj čovjek je samo lijen i zaljubljen u sebe, ali nikako nije depresivan. On se napije pa ga ponese pjesma. Depresivni ljudi se rijetko napiju i to zato što ne mogu ustati iz kreveta da bi otišli u dućan po bocu gina i jebeni sprajt. Chester je, sudeći prema njegovim najvećim hitovima, bio u kurcu još prije 15ak godina: Crawling in my skin - These wounds, they will not heal - Fear is how I fall - Confusing what is real. There's something inside me that pulls beneath the surface - Consuming, confusing -This lack of self control I fear is never ending - Controlling - I can't seem - To find myself again -My walls are closing in... Nisam stručni psihić da protumačim ove stihove, ali ako imate osnovno poznavanje engleskog jezika skužit ćete da ih je pisala osoba kojoj nije sasvim dobro. Za razliku od Miley Cyrus i njenog hita Malibu u kojem je opjevala upoznavanje svog novog ljetnog dečka s kojim se žvali na plaži. Inače bih rekla da su Chesterovi stihovi pisani zbog tada popularne emo publike i da je Chester rikavao od smijeha i drkao sam na svoje s predumišljajem napisane stihove,ali sada kada znam da se čovjek stvarno ubio, ti stihovi dobivaju neku dubinu. Na kraju, iako je moja generacija masturbirala na Limp Bizkit i Linkin Park je, kao, bila bruka slušati, Linkin Park su vrlo kvalitetan bend. Bend koji je stvorio jedan cijeli novi žanr elecro neo metala ili kako se to već zove. To su ljudi koji su stvarali povijest. The art of suicide. Umjetnost samoubojstva. Na fejsu se našla i hrpetina ljudi koji su odmah pizdili jer će sad ''sve ušminkane trebe umjesto Iron Maiden majici koje su hit sada nositi Linkin Park majice''. Nek nose što hoće. Čovjek je stvorio dio glazbene povijesti i ako su majice jedino na čemu njegovo ime i njegov lik može živjeti, neka bude tako. Ne zaslužuje biti zaboravljen. Makar je ''kukavica''. O ne, nije kukavica nego čovjek hrabriji od svih branitelja jebenog Domovinskog rata. Karikiram kako bih vam prikazala koliko je teško ubiti sam sebe! Ne vrijeđam nikoga, ali kao što već rekoh tvrdim da je lakše ubiti vlastitu mater nego sebe. Za ubuduće, kad ćete tvrditi da je netko tko si je oduzeo život jadan jer je ''pun love'', sjetite se da klinička depresija stvarno i doista i fakat nije kad se napiješ pa te ponese pjesma kao Mišu Kovača nego je to teška bolest. Depresija nije kad se ja uzrujam jer me konobarica bez zuba iz cafe bara Big Blue optužila da nisam platila račun. Depresija nije kad jebeš osam trebi u 20 dana pa ti nijedna ne bude cura jer niti jedna nema dijamantnu magičnu pičku. Depresija nije kad pročitaš na fejsu da se ubio neki tamo Chester iz nekog tamo Linkin Parka nego je depresija to od čeg je bolovao taj jadni Chester iz tog velikog Linkin Parka. Njega treba žaliti jer mu nije pružena potrebna pomoć, a ne ismijavati ga. Treba ga žaliti i to treba biti apel na to da se drugim ljudima s njegovom bolešću pruži pomoć, a ne da ih se ismijava. Ismijavati treba depresivnog lika koji se slika za instragram i drka na svoje fotošopirane selfije. Njega, a ne Chestera. Wikipedia o depresiji kaže ovo: ''Depresija spada u skupinu poremećaja karakteriziranih kao poremećaji raspoloženja (unipolarni poremećaj). To je teško psiho-fizičko stanje praćeno raznim nuspojavama i popratnim efektima. Depresivno raspoloženje karakterizira povlačenje osobe u sebe, potištenost, pad vitalnih dinamizama, nesanica, gubitak apetita, opsjednutost crnim mislima, usporeni misaoni tijek, beznadnost i bespomoćnost.'' Dakle, prije nego kreneš ismijavati nekog, prvo budi klasični građanin drugog reda i pročitaj barem jebenu Wikipediju!! Uživajte u jeseni koliko možete i nemojte se previše truditi na poslu! Na kraju, nikad ne znaš kad možeš oboljeti od kliničke depresije i zaboraviti na posao kao da ga nikad nisi ni imao. Pozdrav...